Kad je Paulina imala 10 mjeseci, išli smo na more, a kako smo imali mali gepek, Venezia u njega ne bi stala uz ostale stvari, i morali smo kupiti nekakva kišobran kolica. Tad smo bili koma s lovom i odlučili smo se za jedna skroz jeftina, mislim da su bila Coconut, lagana, šarena, s medekima, s tendom za sunce i nekim polusjedećim i sjedećim položajem. Raspala su se dok je još Paulina bila jedinica. Koštala su nekih 250 kuna. Rekla bi moja pok. baka: "Nit kaj košta, nit kaj valja!"
Ipak, s njima smo mogli štetati po gradu...
otići na more...
a uz njih je Paulina i učila hodati:
Poslije smo ih imali još jedno vrijeme kod bake i dede, u njima je papala ručak, a onda su se raspala.
Služila su nas možda godinu i pol. Nisu dočekala Elenu.
Nema komentara:
Objavi komentar