Prije desetak dana, u srijedu jutro je Ivan Pavao počeo kašljati. Nije mu curio nosić prije pa ne mogu reći da je bio prehlađen. Samo je počeo kašljati. Taj dan je svaki obrok povratio. Plakao, kašljao i povraćao cijeli dan. Razmišljali smo bi li ga vodili na hitnu ili našoj doktorici, i odlučili smo pričekati sutra. Cijelu noć je kašljao. Drugi dan sam najprije nazvala doktoricu da ju pitam što da radim, da ga vodim k njoj ili odmah na Srebrnjak. Rekla je da dođemo k njoj. Preslušala ga je i rekla da je bronhitis i da ga ne vodimo na Srebrnjak, jer doma imamo babyhaler i Ventolin i Flixotide u spreju, te da mu to doma možemo davati uz puno tekućine. Tu večer naš laboratorijviše nije radio, pa smo išli vaditi krv petak jutro. Nalaz - viroza. Opet pedijatrica kaže da ga ne vodimo na Srebrnjak, još će tamo nešto pokupiti. Nisam baš zadovoljna odgovorom, ali muž se složio s njom, pa sam popustila. Drugo jutro smo došli na kontrolu doktorici u dežurstvo. Dala mu je Solumedrol injekciju i rekla da, ako bude potrebe, nekog naglog pogoršanja, idemo odmah na Srebrnjak. Tako malim bebama se stanje može promijeniti u roku od sat vremena.
Popodne oko 14:30 je sisao i zagrcuo se. Počeo se daviti u šlajmu. Odmah sam ga uspravila i lupkala i došao je k sebi. Poslije toga, oko 17h sam ga opet htjela podojiti, međutim, odmah se zagrcnuo i toliko se davio u kašlju i šlajmu da sam se ja jako prepala i rekla mužu da idemo na Srebrnjak, barem nek ga pogledaju, naprave obradu i ako treba, pošalju kući, ali barem ću znati da sam napravila sve što sam mogla.
Došli smo tamo oko 19:30. Izvadili krv, sestra mu je izmjerila temperaturu, (najviša tih dana je išla do 38,6 u guzi, držala sam ju pod kontrolom Lupocet čepićima) i saturaciju koja je bila oko 95.
Dugo smo čekali nalaze i pregled kod doktora, plakao je, tata i ja smo ga naizmjence nosili, pjevali, ljuljali, otpale su nam ruke! Oko 22h, dr nas prima, kaže da je bronhiolitis, da on nije ni toliko preloše, ali s obzirom da ne jede, on bi ga ostavio na odjelu - ali bez mene jer nema mjesta u apartmanima za mame! UF! Nisam dala da ga tako ostavi, ipak je on dojeno dijete i ne može bez mene! Onda je dr. rekao da će mu sad napisati jednu inhalaciju i ako poslije nje nešto posisa, da možemo doma. I je, posisao je obje, ma, ko da je iz pustinje pobjegao! Baš sam bila sretna! Poslie toga sam ga premotala tako se raspričao i rascvrkutao da ga je doktor čuo u ordinaciju!
Doktor je rekao da ćemo sad dolaziti u dnevnu bolnicu kroz par dana.
U nedjelju ujutro u 9h u dnevnoj bolnici je dobio najprije inhalaciju Ventolina, pa čišćenje nosića, pregled kod doktorice Kirin koja nam je jako simpatična, pa inhalaciju Micronephrina. Rekla nam je da mu dma dajemo Ventolin na svakih 6h i Flixotide na svakih 12h, oboje po 1 potisak/10 udisaja.
U ponedjeljak je dobio isto tako inhalaciju Ventolina, pa fizikalnu terapiju (koju mi zovemo "tupkanje"), pa drugu inhalaciju, Micronephrin, pod kojom je zaspao.
U utorak sve to plus pregled kod dr. Kirin. Ide na bolje ali još treba dolaziti. Od sada Ventolin na svakih 8 sati, Flixotide svakih 12h.
U srijedu sve, bez pregleda.
U četvrtak smo izbacili Micronephrin
U petak smo bili tamo tri sata. Doktorica je obrađivala jednu curicu, hitni slučaj a bilo je i desetero druge djece prije nas na redu i oteglo se... doktorica je rekla da mu dajemo Ventolin i Flixotide na svakih 12h, u subotu ujutro smo došli na inhalaciju, poslije toga mu dajemo terapije doma do utorka kad imamo kontrolu kod dr. Kirin.
Summa summarum, Srebrnjak nas je spasio! Inhalacije su mu odlično pomogle i naš dječak se dobro oporavlja. Svi su jako ljubazni i dobri prema djeci. Mislim da smo napravili najbolje što smo mogli za našeg mališana!
Nakon nekoliko odlazaka, odlučili smo i kupili inhalator. S obzirom da nas je puno, a šmrkavih nosića ima uvijek, dobro će nam doći.
Nema komentara:
Objavi komentar