Negdje tamo, početkom 2003. godine, kad smo saznali da ćemo postati roditelji, trebalo je izabrati kolica. O toj tematici tad pojma nisam imala, meni su sva bila dobra. Međutim, malo po malo sam ih počela proučavati, gledati kakve sve funkcije imaju, i od svih tada dostupnih modela, mi smo izabrali najbolji:
Peg Perego Venezia
-reverzibilna ručka,
-kotači koji se mogu otkočiti i zakočiti, fiksirati i otkačiti da se okreću za 360° sva četiri, tako da se kolica vrlo lako voze u oba smjera, ne treba ih voziti "u rikverc" kad se prebaci ručka - po tom pitanju nisam nikad, ni prije, ni poslije, ni danas u eri modernih kolica, vidjela ni jedna bolja!
-mrežica za zaštitu od ispadanja bebinih igračaka iz kolica,
-pomična prednja ručka na koju se može staviti mali pladanj s utorom za bočicu i dijelom za mali gric po putu,
-zimska navlaka,
-pojasevi u PP stilu, vežu se u 5 točaka i mogu se odvojiti od ležećeg dijela, tako da beba može gledati okolo i naginjati se ali ne i ispasti van,
-integrirani adapter za autosjedalicu,
-košara ispod za stvari,
-podešavanje ručke po visini,
-dio za noge je odozdola od plastike i dobro drži noge dok beba spava, ne vise joj i nema neprirodan položaj pri spavanju.
-tri položaja leđa, ide skroz u ravni ležeći položaj, polusjedeći i sjedeći.
-materijal presvlake je sličan traperu, mekan i prirodan, u svim sljedećim kolicima su mi se djeca znojila, u ovima nisu.
Dugo smo ih koristili i bila sam ponosna na svoja super kolica.
Na svima ostalima sam nalazila manu, osim na njima.
Paulina je u njima uživala:
I Marija Elena:
I Katarina:
Nakon Brigite je počelo štekati sklapanje i rasklapanje, ali svaka čast, kolica su poslužila svrsi i više nego odlično! Kad se navlaka opere, izgleda kao nova! Ima sitno oštećenje na jednom mjestu, zanemarivo u usporedbi s tim koliko je djece tu jelo, penjalo se, silazilo, spavalo, divljalo... koliku su kilometražu prošla i koliko puta se ta navlaka prala u perilici rublja. Meni su to još uvijek najdraža kolica. Kad ih vidim u garaži, navru uspomene...
