Moje princeze rastu....
Kad sam rodila Katarinu, bila sam jako slaba, trebalo mi je oko 6 mjeseci da se izvučem iz anemije nakon krvarenja. Tek tada sam počela normalno funkcionirati.
Katarinu smo krstili na Svetom Duhu u crkvi sv. Antuna Padovanskog. Krstio ju je Provincijal p. Đuro Hontić OFM Conv. Proslava je bila kod nas doma, u najužem krugu.
Bila je zima pa nismo baš mogli puno van. A za rijetke šetnje, koristili smo dupla kolica, jer je tako bilo najlakše s dvoje tako male djece.
Katarina je, kao i Elena, nosila Pavlikove remenčiće zbog kukova. To su baš muke za malu djecu. Ali bila sam uporna, iako mi se srce slamalo kad sam joj to montirala... pa su obje nosile samo mjesec dana. Neka djeca nose duže. Jedva smo dočekali da se toga riješimo i da to zaboravimo!
Za Uskrs smo bili kod časne Milke u posjeti, cure su tradicionalno dobile čokoladne zekonje... razgovor s njom me uvijek duhovno digne :)
Kupili smo sling i stavili ga u puni pogon. Katarini se jako sviđalo biti na meni i još joj se to jako sviđa :) kad treba zaspati, najradije se pripije na moja prsa i sluša moje otkucaje.
Bila je prava mala slatka bucka! Elena moja mala kovrčavica a Paulina je već gospodična koja zna što hoće!
Jednom smo zgodom bili i na Bundeku i tamo se slikali s labudovima :)
Kad je Katarina imala oko 4,5 mjeseca, bila je tu moja mama, njihova baka. Zbog dodatnog stresa, tada sam počela gubiti mlijeko, tako da sam joj sa 6 i pol mjeseci morala dodavati Milumil na bočicu. Međutim, tada je već krenula i dohrana. Katarinu sam dojila do 14 mjeseci i to mi je bio najljepši dio majčinstva.
Kad je Katarina imala 7 mjeseci, dobila je visoku temperaturu, nismo znali što bi joj moglo biti, jer nije imala nikakvih drugih simptoma. Pedijatrica na zamjeni nas je poslala na infektivnu, "Fran Mihaljević" u Zagrebu. Tamo su nas ostavili, jer je imala upalu bubrega. Ja sam bila s njom u apartmanu, to je bilo odlično rješenje jer ju ne bih mogla ostaviti samu. Osoblje je bilo izuzetno ljubazno i to mi je do tada prvo pozitivno iskustvo vezano za bolnicu.
Za Božić su sve tri imale vodene kozice, tako da smo blagdane proveli u kući, naoružani hipermanganom i kremicom za mazanje kože... ali, hvala Bogu, to je brzo prošlo i sad znamo da smo se toga riješili!
Kad je Katarina imala 7 mjeseci, dobila je visoku temperaturu, nismo znali što bi joj moglo biti, jer nije imala nikakvih drugih simptoma. Pedijatrica na zamjeni nas je poslala na infektivnu, "Fran Mihaljević" u Zagrebu. Tamo su nas ostavili, jer je imala upalu bubrega. Ja sam bila s njom u apartmanu, to je bilo odlično rješenje jer ju ne bih mogla ostaviti samu. Osoblje je bilo izuzetno ljubazno i to mi je do tada prvo pozitivno iskustvo vezano za bolnicu.
Za Božić su sve tri imale vodene kozice, tako da smo blagdane proveli u kući, naoružani hipermanganom i kremicom za mazanje kože... ali, hvala Bogu, to je brzo prošlo i sad znamo da smo se toga riješili!
Nema komentara:
Objavi komentar