Trudnoća je prošla klasično. Reklo bi se b.o. Zadnja dva mjeseca, kao i s Brigitom, bila su jako teška. Zbog lijevog kuka i desnog koljena bila sam polu-nepokretna. Vrlo malo i vrlo kratko sam mogla hodati i to je bilo prilično bolno. Brigita je cijelo vrijeme visila na meni i gurala ruku u grudnjak, makar više nije sisala. Svaki put sam joj objašnjavala da više nije mala beba i da joj to više ne treba, ali bezuspješno... ona je i dalje gurala ruku. I ne samo to. Grebla me. Tako da mi je na jednom mjestu ogulila kožu.
Negdje 19.10. popodne sam dobila lagane trudove. Muž u povratku s posla, javlja da stiže sa službenim autom, naš je u Sesvetama na parkingu, jer je bio remont pruge i išao je na posao u nekoj čudnoj kombinaciji. Sad, ako ćemo ići u rodilište, moramo doći do Sesveta službenim autom i onda sjesti u naš. Došao je doma, pokupio cure iz vrtića i škole, otišao u dućan po nešto za pojesti, jer ja nisam bila u stanju skuhati ručak. Donio je gotovi obrok iz Konzuma i ja sam iza toga umirala od mučnine! Trudovi su u međuvremenu stali, i dobro da jesu jer u onom stanju ne bih imala snage još i rađati!
Prošao je tako vikend i ja sam se ponadala da ću roditi na spomendan Pape Ivana Pavla II, 22.10. Međutim, taj dan ni "T" od trudova! Ha, ništa... čekala sam redovni pregled, 24.10. ujutro. Paulinu i Elenu sam ostavila doma spavati, nazvala ih oko 7 da se dignu i spreme u školu, Katarinu i Brigitu sam digla ujutro u 5h i tata nas je odvezao baki, odakle mi je bilo blizu do bolnice. On me odbacio do bolnice i produžio na posao.
Na red sam došla dosta brzo. Ctg je pokazivao ravnu crtu, ni truda. Mog doktora nije bilo, a doktor koji ga je mijenjao, isprva me nije baš pretjerano ozbiljno shvatio kad sam rekla da sam prošli petak imala trudove. I da je meni ovo četrdeseti tjedan, a svu sam djecu rodila u 37-om osim Kate. Htio me poslati doma bez pregleda! PRedomislio se kad sam rekla da mislim da mi curka plodna voda. Onda je reka da ipak idemo pogledati. Upalio je onaj pretpotopni uzv i gledao... gledao... gledao... ja sam se unervozila i iskokodakala tko zna što sve ne.... onda me pregledao i rekao "da, malo fali plodne vode po uzv, nemate trudove ali ste otvoreni 4 cm, vi ste višerotka, ja ne bih volio da mi se tako okolo šećete, idete vi sad gore u rađaonu."
"U rađaonu?!?!? JA?!?!?" i prasnuh u smijeh! Što od nevjerice, što od sreće, pa ja idem rodit! Sad! VAU, nemreš vjerovat!
Nazvala sam muža i rekla mu sve to, cerekajući se. On je rekao da će doći čim bude mogao. Otišla sam gore u rađaonu, muž je brzo stigao, pa mi je donio torbu. Dali su mi klistir, šetkala sam se i smijuljila, bilo mi je žao onih mama s trudovima koje su tamo plakale, ali meni je sve bilo tako veselo i radosno.
U 11:55 su me prikopčali na drip u jednom posebnom boxu koji je nekad bio liječnička soba, sjećam se toga s prijašnjih poroda. Muž je mislio da s nas zamijenili s nekim celebritijima, kad su nam dali takav tretman. Babica, sestra i doktor su bili valjda najljubaznije osobe koje sam ikad srela u medicinskom svijetu. Bili su predivni. MM i ja sm se šalili u vrijeme prvih trudova, držala sam ga za ruku cijelo vrijeme, pogotovo kad je počelo jače boljeti. Molili smo cijelo vrijeme.
Kad je odlučio krenuti van, naš sin je zlazio 15 minuta. Nikako ga izgurati van! Bilo je tu svega... Jedva sam izgurala tu veliku glavu, a onda i tijelo. Onda smo našli razlog. Pupčana vrpca je bila začvorana.
Međutim, posteljica je bila cijela. Bogu hvala! I nije bilo velikog krvarenja. Još jedan dokaz da me Isus izliječio na seminaru p. Zvjezdana 2009. Domu sportova. Slava Mu i hvala na ovom divnom daru, kratkom i lakom porodu našeg sina Ivana Pavla, koji je stigao na svijet 24.10.2013. u 13:37h, sa 3940grama i 50 cm.
Nema komentara:
Objavi komentar