Dolazi nam jedan mali dječak!

Na redovitoj kontroli i uzv-u u utorak navečer, na blagdan Gospe Karmelske, doktor je prošaptao - "SIN!"
Osmijeh od uha do uha, navrle su i suze radosnice, dr. mi je stisnuo ruku i čestitao, ma radost, radost, radost!
Muž je bio presretan, cure su skakale i pjevale u parkiću kad sam došla... najprije, kad me ugledala, Katarina je skočila s ljuljačke i pitala: "Mama, je li beba curica?" Ja sam se nasmijala i rekla: "Nije" onda su svi skočili i povikali "Bracoooo!" i opkolili me rukama, cure su ljubile trbuh a Brigi je samo gledala, nije joj ništa bilo jasno... 

Leptirić s Nebeske livade

Sanjala sam te prvi put... valjda do sada nisam bila spremna...

Na predivnoj nebeskoj livadi, prepunoj velikih žutih leptira, ugledala sam kako skakuće plavokosi maleni dječak, potpuno savršen, bezbrižan, a svud okolo lete ti predivni leptiri. Skakutao si gotovo ne dodirujući tlo, kao da si jedan od tih leptira, i čula sam tvoj zvonki smijeh. A onda sam vidjela kako za tobom trči tvoj tata, uzima te u ruke, a ti se i dalje smiješ... i dolazite k meni i ja te uzimam u ruke, osvaja me pogled tvojih plavih očiju i usne mi tonu u tvoj mekani obraščić... osjetila sam se nekako potpunom... i nekako same od sebe provrle su riječi, koje mnogi ne razumiju ali meni su sasvim normalne:
"Ja imam četiri kćeri i dva sina" - dok me nježnim gurkanjem u trbuhu budio tvoj mlađi brat...

Tako mi je drago da sam te konačno vidjela, Petre!