Tek sada shvaćam...

...ono trpljenje koje sam Mu prikazala 

i u Njegove ruke predala, 

On je pretvorio u plodnu zemlju

u koju je posijao sjeme svoga blagoslova.

Niknuli su iz njega

u svoje vrijeme

najljepši cvjetovi:

Brigita i Ivan Pavao.

Iz daljine

u duhu

začuh sitan glasić 

malog žutog Leptirića

s nebeske livade:

"Idi, braco....

neka moj rođendan

sada bude tvoj.

Razveseli Mamu..."

P.   - 24.10.2010. (TP)

I.P. - 24.10. 2013.  

Lijepo rastemo!

Peti pregled i uzv na SD je prošao super - mjere su točno po tjednima, imamo 1700 grama, mislim da će ovaj bebač biti baš velik kad se rodi. Do termina su još dva mjeseca, stigemo mi i do 4 kg! Za idući pregled trebam donijeti stare nalaze testova na trombofiliju, napraviti briseve i izvaditi krv za Rh-senzibilizaciju (nadam se da će to biti negativno, jer je do sad uvijek bilo sve u redu) valjda ću to sve uspjeti skupiti do sljedećeg pregleda :P

Inače, imam klasične trudničke tegobe, oticanje, bolne kukove i rebra jer se širim, nikako se namjestiti za spavanje, kad se okrećem u krevetu, ličim si na ženku nilskog konja, treba mi pet pokreta da se izvalim na drugu stranu... po 3-5 puta noću idem na wc, ne mogu daleko hodati pa nastojim s curama barem predvečer otići do obližnjeg parkića gdje ja sjedim na klupi a one se igraju. Jedem tako da si držim tanjur ispod brade, ne mogu se sagnuti nad stol nikako! Do poda mogu ali mislim da će mi se mozak izvaliti naopačke, pa zadužujem cure da dižu stvari s poda, koje su ionako samo po njemu pogubile...

Robicu za Ivana Pavla sam dobila od kume koja ima 4 dječaka i jednu veliku curku, većinu sam već oprala i opeglala, još su ostale tetra i švedske pelene i moram kupiti još nekoliko bodića dugih rukava, imam ih puno kratkih rukava ali me strah da mu u 11. mj. neće biti zima u njima! I vidim da mi nedostaje još nekoliko plišanih kombinezončića, ali neću kupovati više od 3-4, jer će ih brzo prerasti. Trebaju nam još jednokratne pelene, antibiotski prašak i sterilne komprese za pupak, kozmetike imam ko u priči od cura, a novorođenčad ne prakticiram previše trafljati kemikalijama. Kap kupkice u vodu ili malo baby-ulja i to je dovoljno, bitno da ne smrdi ono što je bljucnuo, ne mora mirišati do glavne ceste.

I eto, ja spremna, jedva čekam da se rodi i da ga vidim kakav je! S obzirom da su prva i treća kćer slične i druga i četvrta (tako se posložila kombinacija gena) nekako si mislim da će on biti sličan prvoj i trećoj, sad je ta kombinacija na redu, a tko zna, možda bude totalno iznenađenje.... je-dva če-kam da ga vidim!!!

DAR

Prije začeća, molila sam Gospodina da, ako je Njegova volja, pošalje jednog svećenika u svijet. I neka za tu misiju upotrijebi mene. Ja ću ga nositi, roditi, dojiti, prematati, brinut ćemo se o njemu, odrastat će sa četiri seke, bit će mu veselo i zabavno :) Mužu sam rekla da bi možda mogli, sad dok smo još u nekoj snazi, imati još jednu bebu... rekao je nešto u stilu: "Pa, ajd' budemo vidjeli kak bude to išlo"... rekla sam da za curicu imamo još jedno neiskorišteno ime (Barbara) a onda je ona rekao: "Nešto sam si razmišljao, ali ne znam bi li to bilo možda preeee.... napadno.... da damo ime dečkiću Ivan Pavao?" Meni su suze krenule... i ja sam o tome razmišljala! I tako smo mu prije začeća dali ime :)


Za manje od tri tjedna test je bio pozitivan - bila sam trudna... međutim, crtica je bila jako slaba, pa smo za tri dana napravili novi... kao da me neka sumnja uhvatila...
Prvi pregled bio je 19.03. na sv. Josipa, 
drugi 23. 04. na sv. Jurja, 
treći 04. 06. na sv. Kvirina - sve sami muški sveci - po tome sam imala osjećaj da je dječak... i kad sam došla na uzv, doktor reče da on misli da bi ovo mogao biti dječak, ali se bebač brzo miče i nije siguran (pobjegao mu je)...
To je jedan od onih momenata kad ostaneš bez teksta i zanijemiš pred Velikim Bogom... i osjetiš se tako malenim...
četvrti 16. 07. na Gospu Karmelsku - doktor je prošaptao "SIN!" 
Obuzela me silna radost - da, Gospodin je uslišao moju molitvu, želi se poslužiti mojim ljudskim tijelom za svoju stvar! Tako sam Mu zahvalna.
Naravno, molila sam Ga da On sam djetetu pokaže koji je njegov put i poziv, ja se tu neću miješati. Molit ću, odgajat ću ga kao i našu ostalu djecu, u vjeri, u prakticiranju sakramenata i nedjeljne sv. Mise, ali ga neću ni na što prisiljavati. Bog je taj koji ga treba k sebi privući i osvojiti. Koliko god je u mojoj moći, učinit ću sve da niti ja niti muž, niti itko od šire obitelji, ne pravi razliku između njega i cura, oni su svi naša djeca i trebaju odrastati na normalan i običan način, svako dijete treba biti dijete dok je dijete!

Peti pregled nam je na SD u bolnici, zakazan za 22. 08. - BDM Kraljica neba i zemlje!
Stvarno je zaštićen, svojim ga molitvama prati cijela nebeska vojska i sama Gospa Kraljica!
Sad samo moramo paziti da nam se ne rodi prerano, jer sam već otvorena, ali to je klasika svake moje trudnoće...

Već primjećujem kako je razvio dnevni ritam, ima periode spavanja, a i periode kad je jako aktivan, da mi je znati što izvodi tamo unutra! Neki pokreti su jako smiješni :)
Preživljavamo nekako ove vrućine, kuhamo se na 40°C, nadam se da njemu nije tako vruće unutra!

Jedva čekam sljedeći pregled i uzv, da vidim malog "reprezentativca"!¨:D

Dolazi nam jedan mali dječak!

Na redovitoj kontroli i uzv-u u utorak navečer, na blagdan Gospe Karmelske, doktor je prošaptao - "SIN!"
Osmijeh od uha do uha, navrle su i suze radosnice, dr. mi je stisnuo ruku i čestitao, ma radost, radost, radost!
Muž je bio presretan, cure su skakale i pjevale u parkiću kad sam došla... najprije, kad me ugledala, Katarina je skočila s ljuljačke i pitala: "Mama, je li beba curica?" Ja sam se nasmijala i rekla: "Nije" onda su svi skočili i povikali "Bracoooo!" i opkolili me rukama, cure su ljubile trbuh a Brigi je samo gledala, nije joj ništa bilo jasno... 

Leptirić s Nebeske livade

Sanjala sam te prvi put... valjda do sada nisam bila spremna...

Na predivnoj nebeskoj livadi, prepunoj velikih žutih leptira, ugledala sam kako skakuće plavokosi maleni dječak, potpuno savršen, bezbrižan, a svud okolo lete ti predivni leptiri. Skakutao si gotovo ne dodirujući tlo, kao da si jedan od tih leptira, i čula sam tvoj zvonki smijeh. A onda sam vidjela kako za tobom trči tvoj tata, uzima te u ruke, a ti se i dalje smiješ... i dolazite k meni i ja te uzimam u ruke, osvaja me pogled tvojih plavih očiju i usne mi tonu u tvoj mekani obraščić... osjetila sam se nekako potpunom... i nekako same od sebe provrle su riječi, koje mnogi ne razumiju ali meni su sasvim normalne:
"Ja imam četiri kćeri i dva sina" - dok me nježnim gurkanjem u trbuhu budio tvoj mlađi brat...

Tako mi je drago da sam te konačno vidjela, Petre! 

6. trudnoća

Eto tako, kroz bure i oluje, idemo mi dalje...
Čekamo još jednu bebu, dr. misli da bi ovaj puta mogao biti dečko ali nije siguran, rekao je da ćemo pričekati sljedeći pregled. Sad smo punih 20 tjedana i hvala Bogu, sve je u redu.




Ovo je sličica s prvog uzv-a :)